Romkinje u Bosni i Hercegovini i dalje se suočavaju sa značajnim rizicima od nasilja, diskriminacije i socijalne isključenosti, posebno u urbanim i prigradskim zajednicama Kantona Sarajevo i Zeničko-dobojskog kantona. Istraživanja međunarodnih organizacija, lokalnih nevladinih organizacija i institucija za zaštitu ljudskih prava pokazuju da su romske djevojčice izložene višestrukim i međusobno povezanim oblicima ranjivosti, koje su oblikovane rodnom nejednakošću, etničkom diskriminacijom, siromaštvom i ograničenim pristupom obrazovanju i javnim uslugama.
Nasilje i diskriminacija u školama i zajednicama
Izvještaji organizacija civilnog društva koje rade sa romskim zajednicama ukazuju na to da se mnoge romske djevojčice suočavaju s vršnjačkim nasiljem, uznemiravanjem i socijalnom isključenošću u školama. Diskriminatorni stavovi među vršnjacima, ali i nedovoljno efikasan institucionalni odgovor školskih vlasti u pojedinim slučajevima, doprinose okruženju u kojem nasilje često ostaje neprijavljeno.
U Kantonu Sarajevo i Zeničko-dobojskom kantonu romske djevojčice često žive u zajednicama koje se suočavaju s visokim nivoom siromaštva, prenapučenim stambenim uslovima i ograničenim pristupom javnim uslugama, što povećava njihovu izloženost različitim oblicima nasilja. To uključuje psihološki pritisak, vršnjačko nasilje, rani prekid školovanja i prepreke za nastavak obrazovanja.
Stručnjaci također naglašavaju da etnički stereotipi i rodne norme dodatno produbljuju diskriminaciju romskih djevojčica. U nekim slučajevima ovi pritisci doprinose ranim brakovima, ograničenoj slobodi kretanja i smanjenim mogućnostima za učešće u društvenom i obrazovnom životu.
Strukturne prepreke i nevidljivost nasilja
Jedan od najvećih izazova koji ističu istraživači i organizacije za zaštitu ljudskih prava jeste činjenica da nasilje nad romskim djevojčicama često nije dovoljno dokumentirano. Mnogi slučajevi ostaju nevidljivi zbog straha od stigme, nepovjerenja u institucije i ograničenih mehanizama za prijavljivanje nasilja u marginaliziranim zajednicama.
Osim toga, romske porodice se često suočavaju s administrativnim preprekama vezanim za ličnu dokumentaciju, pristup zdravstvenim uslugama i sistemima socijalne zaštite, što dodatno smanjuje vjerovatnoću da se slučajevi nasilja prijave ili riješe kroz formalne institucionalne kanale.
Nedostatak sistematskih podataka o nasilju nad romskim djevojčicama otežava institucijama da razviju efikasne javne politike i ciljane mjere zaštite.
Potreba za participativnim pristupima u zajednici
Organizacije civilnog društva i istraživači sve više naglašavaju važnost participativnih pristupa koji uključuju same romske djevojčice u identifikaciju problema i kreiranje rješenja. Programi osnaživanja, mentorski programi i medijske inicijative predstavljaju važne alate za jačanje glasova romskih djevojčica i borbu protiv diskriminacije.
Projekti koji kombinuju obrazovanje, rad u zajednici i medijsko pripovijedanje pokazali su se posebno korisnim u stvaranju sigurnih prostora u kojima romske djevojčice mogu govoriti o svojim iskustvima i zagovarati svoja prava.
Ka snažnijoj zaštiti i inkluziji
Suočavanje s nasiljem nad romskim djevojčicama zahtijeva koordinirano djelovanje škola, socijalnih službi, policije i organizacija civilnog društva. Stručnjaci naglašavaju potrebu za jačanjem institucionalnog odgovora, unapređenjem politika protiv diskriminacije i osiguravanjem jednakog pristupa obrazovanju i socijalnim uslugama.
Istovremeno, povećanje vidljivosti iskustava romskih djevojčica u javnom prostoru ključno je za izgradnju šire društvene svijesti i suzbijanje stereotipa koji doprinose njihovoj marginalizaciji.
Inicijative koje omogućavaju romskim djevojčicama da podijele svoje priče i učestvuju u javnom dijalogu predstavljaju važan korak ka većoj društvenoj inkluziji, rodnoj ravnopravnosti i zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.