Udruženje za istraživanje i socijalne inovacije ADT objavilo je novu publikaciju „Guidelines for Citizen-Led Disaster Risk Mapping“, koja predstavlja prvu sveobuhvatnu metodologiju za mapiranje rizika od katastrofa zasnovanu na aktivnom učešću građana. Publikacija je nastala na osnovu iskustva projekta Citizen Science for Disaster Risk Preparedness Policy Development in Kakanj, realizovanog uz podršku EU projekta IMPETUS.
Ova metodologija razvijena je kako bi pomogla lokalnim zajednicama, organizacijama civilnog društva, istraživačima i institucijama da sistematski identifikuju i dokumentuju različite vrste rizika – od prirodnih katastrofa do industrijskog zagađenja i infrastrukturnih problema. Publikacija odgovara na važan izazov: iako se građanska nauka i participativni pristupi sve više promovišu u međunarodnim politikama, često nedostaju konkretni alati i praktični koraci kako ove ideje primijeniti u stvarnom radu sa zajednicama.
Rizici od katastrofa – bilo da su uzrokovani poplavama, klizištima, zagađenjem ili klimatskim promjenama – najčešće najviše pogađaju zajednice koje imaju najmanje resursa i najmanje uticaja na donošenje odluka. Iako lokalni stanovnici često imaju detaljno znanje o problemima u svom okruženju, ta znanja rijetko ulaze u formalne procese planiranja i javnih politika.
Metodologija razvijena u ADT-u nastoji upravo premoštiti taj jaz između lokalnog iskustva i institucionalnog donošenja odluka, pretvarajući znanje građana u strukturirane podatke koji mogu podržati istraživanja, javne politike i planiranje smanjenja rizika od katastrofa.
Smjernice su namijenjene širokom krugu korisnika, uključujući:
– lokalne zajednice i građanske inicijative – organizacije civilnog društva i ekološke organizacije
– istraživače i univerzitete
– škole i omladinske organizacije
– lokalne vlasti i institucije civilne zaštite.
Ovakav pristup posebno je koristan u sredinama koje se suočavaju sa industrijskim naslijeđem, slabim sistemima upravljanja okolišem i ograničenim institucionalnim kapacitetima, što je čest slučaj u Bosni i Hercegovini i regionu Zapadnog Balkana.
Iako je metodologija razvijena kroz istraživanje u Kaknju, ona je osmišljena kao prenosiv i prilagodljiv model koji se može primijeniti u drugim gradovima i državama. Metodologija omogućava zajednicama da mapiraju različite kategorije rizika, uključujući:
-prirodne katastrofe (poplave, klizišta, suše)
– industrijske i tehnološke rizike
– zagađenje okoliša
– klimatske i ekološke promjene
– infrastrukturne i urbane rizike.
Na taj način mapiranje rizika postaje alat ne samo za prikupljanje podataka, već i za jačanje otpornosti zajednica, povećanje svijesti o rizicima i pokretanje društvenih promjena. ADT naglašava da mapiranje rizika nije samo tehnička aktivnost. Uključivanje građana u istraživanje povećava svijest o problemima, jača kapacitete zajednica i omogućava im da aktivnije učestvuju u javnim raspravama o okolišu, zdravlju i razvoju.
Rezultati mapiranja mogu se koristiti za zagovaranje promjena politika, planiranje mjera za smanjenje rizika, razvoj strategija klimatske adaptacije i jačanje transparentnosti institucija. Na taj način metodologija razvijena kroz ADT projekat pokazuje kako građanska nauka može postati snažan alat za zaštitu okoliša, društvenu pravdu i dugoročnu otpornost zajednica na katastrofe